Vlasnik svega našeg

21/11/2021

VLASNIK SVEGA NAŠEG

Nina Savčić

 

METAFORIČNO OGLEDALO ŽIVOTA 21. VEKA

 

Roman Vlasnik svega našeg, objavljen 2019. godine u izadvaštvu Arhipelaga, roman je prvenac srpske spisateljice Nine Savčić i  predstavlja u pravom smislu roman 21. veka, metaforičko ogledalo čoveka našeg doba. Na originalan, bajkovit način, spisateljica nam je predočila neke od glavnih strahova, rutina i opsesija savremenog čoveka. Citat iz Orla Gi de Mopasana koji stoji na ,,ulazu” u roman, mogao bi se gledati kao ideja-vodilja koja se razvija i nadograđuje od početka do kraja romana:

Moje stanje je doista čudnovato. Kako se približuje veče, mene obuzima neki neshvatljiv nemir, kao da noć krije neku strahovitu pretnju. Večeravam brzo, zatim pokušavam da čitam; ali ne razumem reči; jedva razabirem slova. Hodam onda po salonu uzduž i popreko, pod pritiskom nekog nejasnog i neodoljivog straha, straha od sna i straha od postelje.

Oko dva sata popnem se u svoju sobu. Čim užem, zaključam dvaput vrata i namaknem zavornicu; strah me je… Čega?… Pre se nisam bojao… Otvaram ormane, zavirujem pod krevet, osluškujem… osluškujem…šta?…

Roman otpočinje vremenskim odrednicama koje će se kasnije u romanu ponavljati i produbljivati svoj smisao, kako na mikro, tako i na makroplanu, predočavajući vreme kao posebno važnu kategoriju u životu svakog živog bića i, na izvestan način, uvodeći vreme kao junaka romana,  atipičnog, a ipak sveprisutnog.

Koliko vreme igra važnu ulogu u ovom delu, govori nam i sam naslov koji je sadržan i u samom tekstu romana:

,,Podmukli vlasnik svega našeg. Vreme. Jezivi hiroviti sudija”.

vlasnik svega naseg

Vreme je u ovom romanu uključeno u sve: u dnevne rutine koje se savršeno komponuju da bi se na vremenu uštedelo i sačuvao osećaj kontrole nad sopstvenim životom; u noćima koje se čine neprolaznim i u kojima je vreme prisutno i u fizičkom obliku – u vidu časovnika čije kazaljke neprekidno opominju na prolaznost; u više nego neobičnu biblioteku u kojoj glavna junakinja radi na zameni, a u kojoj vreme ima čudan protok. Konačno, simbolika vremena se oglada i u trajanju života svega živog koje je kontrastno postavljeno u odnosu na neživo.

,,Stvari… Okruženi smo stvarima. Mnoge od njih više nemaju nikakvu namenu. Ovaj monitor samo je dekoracija, kao i kućište, kao i police pune belih kutija. S druge strane, materijali od kojih se prave u poređenju sa našim rokom trajanja izgledaju večno. Ove stvari nadživeće generacije posle mene. Nikad se neće raspasti. Stajaće ovako dok ja budem trulila”.

Autorka svoju junakinju portretiše isključivo psihološki, i to pišući u prvom licu jednine, koristeći se stilom sličnom dnevničkom, samo bez datiranja. Ne dajući ni ime svojoj junakinji, niti značajne određujuće fizičke atribute, autorka vešto pravi dublju komunikaciju sa čitaocem omogućavajući mu da sebe lako zamisli u telu junakinje, ili junakinju unutar svog tela.

Dijalozi u ovom romanu nisu previše učestali i sama priča, kroz koju nas junakinja vodi, savršeni je spoj toka svesti i naracije. Roman nije podeljen na poglavlja, niti postoji na bilo kom mestu fizički prekid radnje u vidu belina između pasusa ili prelaska na sledeću stranu. Ovakav izgled roman čini kompaktnim, a njegovu misao nezaustavljivom, što recipijentu pruža temeljan doživljaj pri čitanju.

Oneobičavanjem prostora u koji je smestila svoju junakinju, služeći se fikcijom, koristeći fenomen sna, autorka stvara gotovo laboratorijske uslove za ispitivanje njenih psiho-fizičkih promena. Anksioznost je dominantno osećanje koje se javlja u našoj bezimenoj junakinji i javlja se svuda i u svim situacijama – kod kuće, na radnom mestu, na autobuskoj stanici, u razgovoru sa ljudima, u posmatranju ljudi, na sahrani prijateljice iz detinjstva. Posredstvom tog osećanja se javljaju i skepse, preispitivanja, nezadovoljstvo.

,,Moja glava, moj neprijatelj, fabrika za izmišljanje strahova, uznemirenosti, za čitav spektar blokada”.

Vodeći računa da pažljivo prikaže stanja svesti kroz koja prolazi njena junakinja, autorka poteže neka vrlo važna pitanja, poput pitanja slobode, otuđenosti, umetnosti, logike.

Dajući čitaocima svest o neizmernoj zainteresovanosti junakinje romana za umetnost, Nina Savčić duž čitavog romana suptilno komunicira sa umetnicima iz raznih sfera umetnosti – sa Remboom, Čehovom, Crnjanskim, Berhardom, Kalderom, De Kirikom. Na ovaj način se čitaocu daje ne samo verbalna asocijativnost, nego i vizuelna, što samo delo čini sinkretičnim.

Nina Savčić nam je dala jedan, obimom nevelik, a sadržinom veoma bogat roman, što svedoči o njenom umeću da spozna srž problema koji u svom delu obrađuje. Impozantan je nivo kreativnosti utemeljen u ovaj roman koji neprestano ostvaruje veze sa psihologijom, filozofijom, umetnošću.  Poznata, svakodnevna leksika i pažljivo slikanje psiholoških nadražaja žene 21. veka učinili su roman Vlasnik svega našeg delom koje saučestvuje u životu savremenog ljudskog bića: traganja, bojaznosti, nenalaženja i pronalaženja.

 

Tekst napisala Marina Radan, apsolvent na Srbistici Filološkog fakulteta u Beogradu

Grafički dizajn: Jelena Grbić

 

Preporuka: Đurđevim stopama

Vrh strane