Velika usamljenost

14/11/2022

VELIKA USAMLJENOST

Kristin Hana

 

Roman “Velika usamljenost” je dirljiva, emotivna porodična saga koja govori o  preživljavanju jedne porodice u divljim predelima Aljaske. Sedamdesetih godina prošlog veka, na Aljasku su odlazili oni koji  su želeli od nečeg da se sakriju ili oni koji su sanjali o “obećanoj zemlji”.

 

VELIKA USAMLJENOST – PUSTOŠ OŠTEĆENOG UMA

„U samoći bednik oseća svu svoju bedu, veliki duh svoju veličinu.

Artur Šopenhauer

Roman „Velika usamljenost” Kristin Hane je priča o divljoj prirodi nepreglednih, ledenih prostranstava Aljaske, kao i o prirodi divljeg i oštećenog razuma ljudskog bića. Gledano na ovaj način to je roman o svakoj vrsti bede i divljine koja ljubav pretvara u besmisao.

„U prostranstvima Aljaske reći nekom „volim te, zvuči beznačajno i malo. Podignuta pesnica prema nebu kao prkos bogovima ili prirodi.

Velika usamljenost

Kristin Hana

 

ZAŠTO TEK SADA?

Roman „Velika usamljenost” Kristin Hane je zadivljujuća priča o preživljavanju. Kada otvorite ovu knjigu i započnete sa čitanjem nećete moći da je odložite. Ja nisam mogla. Želela sam da dan ima više od dvadeset četiri časa kako bih je neprestano čitala.

Uz sve to ipak moram da priznam da, iako sam veliki zaljubljenik u stvaralaštvo ove američke autorke, njene romane uvak čitam kritički, sa mrvicom straha. Zaljubljena sam u njenu „Ulicu svitaca”. Volim „Zimski vrt”, dok sam prema „Slavuju” osećala jednu dozu nepoverenja. Možda je to razlog što sam čitanje „Velike usamljenosti” dugo odlagala. Knjiga o o životu na Aljasci sedamdesetih godina nije mi zvučala nimalo privlačno. Dugo sam čitala i viđala kako ova knjiga dobija toliko priznanja i pozitivnih kritika i tako sam konačno odlučila da joj dam šansu, posebno kada ju je u Srbiji izdala izdavačka kuća Stela pod njenim originalnim naslovom „Velika usamljenost” (prethodio joj je prevod „Moja Aljaska” koji mi je bio krajnje neprivlačan). Izuzetno sam srećna što sam joj konačno dozvolila da uplovi u moj život. Sad bih možda i razmislila o mogućnosti da posetim Aljasku jer je Kristin Hana zaista sugestivna i fascinantna autorka. Postoji, naravno, ZA i PROTIV, ali o tome će biti reči kasnije!

SINOPSIS

Napisaću vrlo kratak sinopsis za generaciju koja se tek upoznaje sa Haninim stvaralaštvom i za one zakasnele čitaoce, nepoverljive kao što sam dosad bila i sama. Roman „Velika usamljenost” je priča o porodici koja se seli na Aljasku 1974. godine. To su bile godine kada je na Aljasku odlazio onaj koji želi da se od nečega sakrije ili onaj koji sanja o boljem životu. Nije bilo sredine.

roman velika usamljenost citat

Otac porodice Ernt Olbrajt je bivši zarobljenik koji se vraća kući iz rata u Vijetnamu kao izmenjena i nestalna ličnost. Sklon je piću i napadima besa koji se graniče sa ludilom. Tako pomračenog i paranoičnog uma (manija gonjenja) donosi impulsivnu odluku da preseli svoju porodicu na Aljasku gde će moći da živi van svih „pritisaka teorija zavere” na poslednjoj američkoj granici. Njegova žena Kora s punim poverenjem, puna ljubavi i praštanja učiniće bilo šta i otići će bilo gde sa Erntom iako to znači da će povesti i njihovu trinaestogodišnju ćerku Leni u nepoznato. Leni je ponesena talasom strastvene i burne veze svojih roditelja. Nada se, kao i svako dete, da će nova zemlja dovesti do bolje i harmoničnije budućnosti njene porodice.

U početku čini se da će Aljaska biti odgovor na sve molitve porodice Olbrajt. U divljem i zabačenom kutku Amerike oni pronalaze rigidnu nezavisnu zajednicu snažnih muškaraca i istovetno snažnih žena. Kako se približavaju zimski dugi dani, dok se mrak se spušta i na Aljasku, Erntovo krhko mentalno zdravlje poljuljano PTSP-om se pogoršava i porodica počinje da se raspada.

Zato je roman „Velika usamljenost” priča i o geografskoj ali i o mentalnoj usamljenosti.  O pustoši uma ljudskog bića koju za sobom ostavljaju svi ratovi. Ujedno, možda i sama poenta ovog romana.

 

IZ LENINOG UGLA

I ako postoje delovi romana „Velika usamljenost” koji su ispričani iz perspektive drugih likova, najjači i vodeći glas Kristin Hana je dala svojoj glavnoj protagonistkinji Lenori (Leni). Iako Leni ima samo trinaest godina kada radnja romana počinje, njena priča niti pogledi na stvarnost nisu nimalo nezreli i detinjasti. Kao prvo, opterećena problemima svojih roditelja Leni je primorana da odraste brže nego što bi trebalo. Kao drugo, Kristin Hana gradi lik Leni tako što je smešta u scene koje uključuju razgovore odraslih, na primer interakciju sa drugim stanovnicima grada i život u maloj kolibi gde ona ima ograničen prostor te tako i stalnu bliskost sa svim lepim, manje lepim i nasilnim odnosima u svojoj porodici.  Čitajući Lenina razmišljanja čitalac dobija jasan uvid u odnose odraslih i njihovu interakciju.  Knjiga „Velika usamljenost” je podeljena u nekoliko različitih etapa Leninog odrastanja, te se jasno vidi njena promena tinejdžerke pune optimizma i nade u devojku punu opreza, ali i snage.

velika usamljenost, kristin hannah, citat

DIVLJI PEJZAŽI I DIVLJI LIKOVI

„Velika usamljenost” je knjiga koja je nabijena brutalnošću kako pejzaža Aljaske, tako i portreta same porodice koja je u krizi. Uživala sam u opisima prirode one tačke na zemlji gde nikada nisam bila, niti ću verovatno imati prilike da odem. Stekla sam utisak da samo određeni tip ljudi može da izdrži zimske noći koje na Aljasci traju i po osamnaest sati. Nisam taj „određeni tip”, iako zvuči prelepo. Aljaska Kristin Hane je vrlo opasno mesto.

Autorka maestralno gradi komplikovane likove. Ernt sa nedijagnostikovanim PTSP-om koji izaziva pustoš ne samo u porodici već na kraju i u celom gradu i zajednici je lik kom se sve prašta. Nebrojeno puta sam se pitala dokle? Dokle može ići mazohistička ljubav jedne žene!? Uz najbolju volju nikako ne mogu da nađem razumevanje ni za Ernta ni za Koru. Poželela sam da vičem iz sveg glasa: „Ostavi ga, beži, oslobodi svoje dete terora, spašavaj Leni iz te situacije!” Međutim, Kora ima toliko ljubavi, razumevanja i sećanja na predratnog Ernta, toliko nade da će on ponovo biti taj čovek da jednostavno ne može da se oslobodi. Ne znam da li sam više osuđivala Ernta ili Koru. Neshvatljivo mi je kao majci da žena može toliko biti zaslepljena lažnom, razarajućom, bolesnom nadom koja ima svoju cenu. Ispostaviće se – veliku cenu za mnoge u gradu, a posebno za Leni.

Od početka do kraja romana „Velika usamljenost” Kristin Hana savršeno gradi lik svoje Leni. Vidimo jasno sve njene transformacije od bezbrižne tinejdžerke do divlje devojke spremne da ubije, ali pune saosećanja, inteligentne i otporne na sve udare sredine, prirode i svoje porodice. Njena romansa sa Metjuom, sinom očevog najvećeg neprijatelja, prelepa je i romantična, pomalo srceparajuća. Jedan je od najjačih delova romana.

Tokom čitanja romana „Velika usamljenost” čitalac može upoznati mnoge karakteristične likove koji odražavaju specifičnosti sredine, kao na primer lik Velike Mardž. Ona je bivši renomirani advokat, snažna žena koja je na Aljasku došla iz samo njoj znanih razloga. Velika je potpora, kako Kori, tako i zajednici Aljaščana uopšte.

Jedna od tema ovog romana jeste moć ljubavi, ali i način kako se ljubavlju može beskrupulozno manipulisati – slučaj Kore i Ernta. Roman „Velika usamljenost” jeste epska priča o porodici u krizi, ali uglavnom o ženi koja pronalazi unutrašnju i spoljnu snagu bez obzira šta joj se nađe na putu.

 

NIJE SVE TAKO SVETLO

Nije roman „Velika usamljenost”  u svakom segmentu za mene bio očaravajući kao polarna svetlost koja se često opisuje u romanu kao prirodna pojava. Ovo je dobro napisano, često srceparajuće i dirljivo, ali za mene i frustrirajuće emocionalno putovanje. Dopala mi se priča o porodici Olbrajt bez obzira na odugovlačenje oko sredine romana gde ona postaje preterano dramatična sa prenaglašenim „velikim događajima u zajednici”.

Iako se čitaocu čini da čita jednu melodramatičnu porodičnu sagu, na kraju se uglavnom sve svodi na zlostavljanje što je čak i za mene malo preterano. Zlostavljanje je samo po sebi mračna i neprijatna tema, a u ovom romanu, meni koja volim teške drame, preterano je zastupljeno. Na taj način ono je izgubilo svoju poentu. Budite svesni toga kada odlučujete da li ćete čitati roman „Velika usamljenost” ili ne. Imajte na umu da je ova tema obrađena pristupačno i pitko. Nikako loše, ali je po mom mišljenju ima previše.

Melodrama, naravno, neizostavna je u Haninim romanima, posebno pred kraj što može biti plus ili minus u zavisnosti od vaših čitalačkih afiniteta. Iz svega ovoga sledi moj stav da nisam toliko opčinjena romanom „Velika usamljenost” kao što mi se čini da je većina ljubitelja Kristin Hane. Skloni smo zatvaranju očiju kada nekog bezuslovno volimo, ali mislim da mi kao čitaoci moramo biti i najbrutalniji i najiskreniji kritičari.

usamljena dolina

Najiskrenije, više sam uživala u prvih stotinak strana „Velike usamljenosti” kada se porodica smešta u svoj novi dom, u delovima o preživljavanju na Aljasci, Erntovoj transformaciji i pokušajima da se integriše u zajednicu nego u delovima o zlostavljanju. Ispostavilo se da su takvi delovi prosto preovladali, Erntova nasilna narav, Korin mazohizam i Lenino mučenje sa roditeljima postalo je preterano mučno kako roman napreduje.

Sam početak romana „Velika usamljenost”, njegova prvobitna postavka koja obuhvata prvu polovinu knjige zaista je maestralno urađena, ali se gubi kako roman odmiče. Svojim ujednačenim tempom donosi stalni tok emocionalnih uspona i padova dok se porodica Olbrajt navikava na svoj novi život i kreće neistraženom, novom teritorijom. Zanimljivost i snaga ovog dela romana ostaju u senci.

Kako je roman odmicao prvobitna postavka se jednostavna zatamnila, skrajnuta u drugi plan, te više nisam osećala pozitivnu emociju već frustrirajuću dosadu odugovlačenjem i potenciranjem nasilništva i trpljenja. Ponajviše trpljenja jedne majke nauštrb sreće i sigurnosti sopstvenog deteta. No, dobro, to su neki moji čitalački afiniteti, ali priznajem da je sve ovo minorno prema realnom kvalitetu ovog romana.

Kako se knjiga „Velika usamljenost” privodi kraju mnogo toga se dešava brzo te sam imala utisak da je autorka dosta žurila kroz završni deo. Ipak ovaj utisak, kao i utisak da čitam sapunicu (u nekim delovima nepotrebnu) koji sam ponekad imala, ne sprečava me da okarakterišem roman „Velika usamljenost” kao zadovoljavajući emocionalni izlet u svet divlje Aljaske i divljih Aljaščana.

Knjigu možete kupiti ovde na sajtu izdavača – Stela knjige

 

Preporuka Slavuj

 

Vrh strane