Tri tačke za trougao
Za blog piše: Slađana Rupar
Foto: Slađana Rupar
Pertle
Domeniko Starnone
Roman „Pertle“ je porodična drama u kojoj su bračna kriza i disfunkcionalna porodica, prikazani iz tri ugla: ženinog, muževog i kćerkinog. Svi oni imaju različite uglove gledanja na iste stvari i događaje. U takvim situacijama uvijek najveće posljedice snose djeca. U ovom romanu to se osjeti i kada ta djeca odrastu i postanu zreli ljudi.
Roman „Pertle“ počinje pismima ostavljene Vande. Njen muž Aldo, zbog druge žene, poslije dvanaest godina braka napušta ženu i dvoje male djece, devetogodišnjeg Sandra i petogodišnju Anu. Vanda kroz pisma koja piše mužu pune četiri godine (od 1974 do 1978.) osuđuje ga, zahtijeva da se vrati porodici, nameće mu krivicu, sarkastično cilja gdje je svako najosjetljiviji – u osjećaj krivice prema djeci.
Druga cjelina romana „Pertle“ je sagledana iz Aldovog ugla i kreće od današnjice. On i Vanda su već pedeset godina u braku i odlaze na ljetovanje. Njihovog kućnog ljubimca, mačka Labesa ostavljaju u stanu da ga paze i hrane njihova odrasla djeca – četrdesetdevetogodišnji Sandro i četrdesetpetogodišnja Ana.
Po povratku sa ljetovanja stan zatiču u haosu. Stvari su polomljene i razbacane svukuda po stanu, a mačka Labesa nigdje nema. Vanda umorna zaspi, a Aldo sređujući stan nailazi na smotuljak pisama, na koja je davno zaboravio, a koje mu je Vanda pisala između 1974. i 1978. dok je on bio sa Lidijom u vezi. Čitajući pisma, on nam iznosi priču iz svog ugla.
Obje priče sadrže većinom iste činjenice, ali i različito tumačene. Kako muški i ženski mozak različito funkcionišu, tako i u odnosu prema nastaloj situaciji oboje imaju drugačija viđenja.
Treća cjelina romana je iz ugla kćerke Ane. Ona, iako godinama ne komunicira sa bratom, zove ga da se nađu u stanu roditelja, da zajedno nahrane Labesa. Tu se prisjećaju nesrećnog djetinjstva, nedostatka oca, maminog vječnog prigovaranja, svojatanja djece, uslovljavanja oca i na kraju povratka oca porodici, pri čemu gubi sve autoritete iz prvog dijela braka, što ostavlja još veći trag na normalan razvoj djece. S toga oni osuđuju oba roditelja. Da su imali drugačije djetinjstvo, njihovi pogledi na život i porodicu bi bili ispravniji i sa manje sumnji.
U jednom dijelu romana, pri susretu djece sa ocem, dok su još uvijek bili razdvojeni, Ana je pitala oca da li zna da Sandro na čudan način veže pertle. Mama joj je rekla da ga je tako naučio otac. Te pertle simbolišu zamršen porodični odnos. Vezivnje duple mašne je pokušaj da se učvrsti nešto, što je odavno labavo, zadržavajući ga u kalupu.
Anina konstatacija u razgovoru sa bratom (citiram):
,,Roditelji su nam poklonili četiri vrlo poučna scenarija. Prvi: mama i tata koji su mladi i srećni, deca koja uživaju u rajskom vrtu; drugi: tata pronalazi drugu ženu i odlazi s njom, mama odlepljuje, deca ostaju bez raja; treći: tata se pokaje i vrati kući, deca pokušavaju da ponovo uđu u zemaljski raj, mama i tata svakodnevno pokazuju da je to besmislen napor; četvrti: deca otkrivaju da raj nikada nije postojao i da se treba zadovoljiti paklom.“
Preporuka Zid tajni
Rekli su o romanu „Pertle“
Knjiga godine Sunday Timesa i Kirkus Reviewsa.
Dobitnik nagrade Bridge za roman godine.
Prevedeno na više od 30 jezika.
„Nije sigurno da li Starnone stoji iza pseudonima Elene Ferante, ali jeste da Pertle nadilaze njene romane.“ Guardian
Iz prikaza:
„…… „Pertle“ nisu samo stilski ekonomičan, nenametljiv i emotivno moćan roman Domenika Starnonea – izvan granica Italije nedovoljno poznatog samosvesnog postmoderniste na tragu Itala Kalvina, koji obožava književne šale i metanarative – one su i ključ za razumevanje još uvek aktuelne misterije: ko se krije iza pseudonima Elena Ferante?
„Pertle“ je jedini noviji Starnoneov roman koji se ne pretvara u metafikciju. Naslov dirktno upućuje na ključnu scenu u kojoj Aldo uči ćerku kako da veže pertle. On se, međutim, može tumačiti i kao metafora za sve ono što nas u životu vezuje i sputava i kao takav nas asocira na Aldovu želju da se oslobodi stega braka – da bi se kasnije u njih ponovo vratio.“
Autor: Rejčel Donadio
Izvor: nytimes.com
Prevod: Jelena Tanasković
Opširnije na sajtu izdavačke kuće Laguna