Ostrvo

01/04/2021

Ostrvo

Viktorija Hislop

 

Roman „Ostrvo“ nije samo priča o lepri, koja je zadesila Krit i Grčku., već  o jednoj zajednici i životu ljudi pod drugačijim okolnostima.

 

Ostrvo Spinalonga, pored sjeverne obale Krita, bilo je glavna grčka kolonija gubavaca od 1903. do 1957. godine.“ (autor)

Spinalonga – ostrvo gubavaca, ostrvo leproznih, krajnje je odredište bolesnika kojima je život odredio da im ostrvo bude cijeli njihov svijet. Njima je rečeno da nikada sa tog ostrva neće krenuti dalje. Međutim, vjera i nada ih nikada ne napuštaju.Ovo nije priča samo o lepri, koja je zadesila Krit i Grčku. Ovo je priča o jednoj zajednici i životu ljudi pod drugačijim okolnostima.

Život na ostrvu Spinalonga bio je nešto drugačiji od onoga što su očekivali bolesnici dolaskom na njega. Dobro organizovani, ujedinjeni u svojoj muci, oni žive jedan, naizgled, običan život. Imaju svoje rukovodstvo, bolnicu i ljekarsku njegu, radnje, kafanu, brijačnicu, bioskop, porodicu, prijatelje,… Oni se hrabro nose sa svojom bolešću, u nadi da će se pronaći lijek za nju.

Nasuprot Spinalonge, na ostrvu Kritu, svega nekoliko stotina metara morske razdaljine, nalazi se malo ribarsko mjesto Plaka. Ono živi u sjenci ostrva. Iz njega se čamcem snadbijevaju mještani Spinalonge namirnicama koje oni ne mogu stvoriti. Oni su povezani između sebe neraskidivim vezama – familijarnim, rodbinskim, prijateljskim, pa i poslovnim. Iako bez ličnih kontakata, ta veza postoji.

Sudbina, Božja volja ili teret života koji je ribar Georgis Petrakis osjetio kao glava porodice, kada je čamcem prvo odvezao svoju ženu Eleni na ostrvo Spinalongu, a četrnast godina kasnije i mlađu kćerku Mariju. Taj divni i plemeniti čovjek znao je šta je patnja i bol za voljenima.

U tom periodu se Petrakisovi suočavaju sa tragedijom, ratom, požudom, strašću, prevarom i ubistvom. Ipak, tu su divni prijatelji koji će uvijek biti uz njih. Jedan od njih, Marijina najbolja prijateljica Fotini, će šezdeset godina poslije biti tu da otkrije dugo čuvanu tajnu i skine teret sa duša potomaka.

„Ostrvo“ nam kroz svoje stranice dočarava duh tradicije i vjere grčkog naroda. Grci su ljudi koji do toga veoma mnogo drže, pa i danas.

Hvala Marijana Gajić Mihailović što mi je preporučila i pronašla roman „Ostrvo“.

Za blog piše: Slađana Rupar

Foto: Slađana Rupar

OPIS KNJIGE „OSTRVO“ ( preuzeto sa sajta Delfi knjižare)

Aleksis Filding je čvrsta u odluci da sazna nešto više o prošlosti svoje majke, koja o tome nikada nije govorila. Majčina porodica je sa Krita, čarobnog ostrva već hiljadama godina usidrenog u magiji Sredozemlja. Uprkos svoj lepoti i raskoši, Krit čuva mnoge tajne, a najstrašnije su one sa Spinalonge, kamenog ostrvceta pored božanstvenog gradića Agios Nikolaos. Nagrada za najbolji debitantski roman u Velikoj Britaniji 2007!

Preporuka Jedne avgustovske noći

Vrh strane