Distrofija predubeđenja

17/11/2021

DISTOFIJA PREDUBEĐENJA

Gordana Zdjelar

 

„Sve zablude imaju svoje vreme, a i najmanja istina i posle bezbroj poteškoća, mudrovanja ii spletki ostaje uvek ono što je bila. 

Kineska misao

 

 

BILO JE I BIĆE

Iako je neosporno da je roman „Distrofija predubeđenja” duboko filozofski roman sa galerijom psihološki složenih likova i situacija, Gordana Zdjelar svojim spisateljskim umećem i sigurnom rukom čitaoca vodi u intrigantnu avanturu po starim beogradskim stanovima, gde se osećaju mirisi i vide tamne boje nekih prošlih vremena. Zadiremo duboko u tajne predratnih beogradskih porodica koje se prenose i preslikavaju u novim generacijama.

 

 

„Distrofija predubeđenja“ je roman koji govori da je od postanka sveta do današnjeg vremena uvek bilo i biće zabluda i predrasuda. One su glavni krivac za laži u koje ljudi žele da veruju ili veruju, uprkos istini, koja stoji ispred njih kao verni prijatelj. Neretko ljudi odbacuju očiglednu istinu, jer ona prevazilazi moć njihovog poimanja istine. Oni koji žele da shvate i prihvate, shvatiće da su nove istine mnogo bolji saputnici nego stare zablude.

 

KNJIGA – ŠTA JE TO?

 

U današnje, moderno vreme važi mišljenje da je knjiga nepoznanica i da je čitanje suvišna radnja. Po mom mišljenju –  ko tako misli, živi u zabludi i ograničen je predrasudama. On će vam dati sigurno hiljadu i jedan dokaz da je ta tvrdnja istina. Ali, sudeći po punim knjižarama, rasprodatim izdanjima, knjiškim grupama koje broje po nekoliko stotina hiljada članova, po preplavljenom instagramu/bookstagramu, vidimo da to i nije stoprocentno tačno. Istina je negde u sredini.

Ovo je bio samo jedan od primera predrasuda i zabluda.

Ja lično sam mišljenja da će svaka knjiga naći put do svoga čitaoca, bez obzira koju temu obrađuje. Svako od nas ima neki svoj ukus i svoja interesovanja. Od svega je najvažnije držati knjigu u ruci i čitati je. Jedna obimom ne preterano velika knjiga došla je do mene nenanadano, i nenanadano me očarala. „Distrofija predubeđenja, Gordane Zdjelar je roman koji me je progutao. Ja njega nisam, iako sam mogla. Polako sam ga gustirala, uživala, razmišljala. „Distrofija predubeđenja je roman koji podstiče razmišljanja.

 

distrofija predubeđenja

 

MAGIJA TAJNE

 

Roman „Distrofija predubeđenja”, Gordane Zdjelar je jedan od onih romana koji u sebi sadrži magiju porodičnih mračnih tajni, bezdane tišine i istina dugo zatvorenih i skrivenih u prašnjavim kutijama ispod kreveta i ormana. Ovakvi romani, kao što je „Distrofija predubeđenja“ oduvek su imali magnetsku privlačnost za mene kao čitaoca, a verujem i široku čitalačku publiku. Mistika otkrivanja strašnih istina koje su dugo bile zatvorene i zaboravljene u ćutanjima ili zagonetkama jedne porodice, po pravilu je oduvek bila zanimljiva tema sa snažnom porukom. Odatle i potiče ogromna zainteresovanost i zaintrigiranost čitaoca za samu radnju, ali i dublju analizu, kako likova, tako i samog naslova romana, „Distrofija predubeđenja“.

 

VETROKAZ

 

Verovatno je svima poznat simpatični ukras na krovovima nekih kuća koji se vrti u smerovima vetra i pokazuje njegov pravac. Tako sam, nekako, ja zamislila glavnu junakinju romana „Distrofija predubeđenja, Gordane Zdjelar. Mlada Gabrijela Janicki je vetrokaz na krovu svoje porodice, a vetrovi istina i zabluda, ubeđenja i predubeđenja vuku je i šibaju, okreću kao vrtešku. Gabrijeline zbunjenost vuče korene još od izuzetno teškog detinjstva pored majke zavisnice od alkohola i droge, koja je svoju kćerku oduvek zanemarivala. Razlog takvog ponašanja roditelj poput Lidije, Gabrijeline majke, uvek lako opravda.

Ona je samohrani roditelj, odbačena od sopstvene porodice, odbačena od nepoznatog Gabrijelinog oca. Ova činjenica već na samom početku stvara gorčinu u čitaocu prema takvoj majci, kao i saosećanje sa glavnom junakinjom. Gabrijelino surovo odrastanje pratila je njena jedina svetla osoba u životu, komšinica Tanka, koja joj je bila i više od majke. Ipak, Gabrijela je i pored tog oslonca vrlo rano u detinjstvu shvatila i ustanovila da je ona sama sebi jedini čvrst stub i sidro za koje se može vezati. Iznenadna majčina smrt staviće Gabrijelu pred još jednu surovu igru sudbine.

Jedino što je ostalo od majčine zaostavštine je pismo koje će Gabrijelu povesti na put rasvetljavanja tajni njenog porekla. Još jednom, i ne poslednji put, Gabrijela će morati sama sebi da bude jedini oslonac kako bi raslojila tajne života svog misterioznog oca, čuvenog filozofa i profesora Pavla Ezera. Strah, beznađe, zablude i laži iz detinjstva vraćaju se kao bumerang, pa Gabrijela, suočena sa nekim novim istinama mora u sebi da pronađe najdublje skriveno zrnce hrabrosti i snage, da te istine kao takve i prihvati. Poseban značaj ovih istina je u tome što one ne pogađaju sada samo jednu generaciju koja ih je skrivala, nego i novu, mlađu generaciju, Gabrijelinu generaciju, a preko nje i još mlađu, generaciju njene dece.

 

ZABLUDE I ISTINE

 

Gordana Zdjelar u svom romanu „Distrofija predubeđenja opisala je i dokazala mnoga filozofska stanovišta ovih pojmova i sprega između njih. Pre svega, jedno bez drugog ne bi postojali i ne bi se dovodila u pitanje istina da nije zabluda, odnosno predubeđenja. Zablude su, kada se za njima traga, vrlo uočljive, nije potrebna velika snaga da bi ih spoznale. Sa istinom je već nešto teže. Ona je crni biser u školjci,  jedna je i jedina. Iz tog razloga ju je toliko teško i pronaći u praznim školjkama zabluda i predubeđenja.

A one, one su često čvrste, stare i ukorenjene u generacije. Pa tako, istina jedne generacije vrlo često je zabluda druge ili obratno. Vrlo često ovo se dešava jer je čovek prosto nespreman da čuje ili vidi istinu, pa su zablude i predrasude, u suštini, jedan životni, filozofski paravan, iskrivljeno ogledalo u kome se ogleda istina. Ona tako dobija druga obličja, obličja laži, obličja morbidnosti, obličja patološke ljubavi, izvitoperenih umova, bolesnih odnosa, do stvarnih oboljenja i tragedija, ubistava i samoubistava.

Gordana Zdjelar, svojim romanom „Distrofija predubeđenja“ vrlo zrelo i odgovorno, čitaocu ukazuje koliki je značaj vremenskog faktora u odnosu zabluda – istina. Da bi čovek znao da je živeo u zabludi i da je bio okovan predubeđenjima, potreban je vremenski otklon, ali i mudrost. Ako je mudar, čovek će biti i hrabar pred sobom i drugima i reći: „Živeo sam u zabludi”. Ovakve situacije su, nažalost, retkost. Mnogo je lakše nositi povez preko očiju nego ga skinuti i pogledati istini u oči. Osim toga, to može samo strpljiv čovek. Strpljen – spasen, rekoše stari mudraci. Treba ponekad čekati decenijama i decenijama na sveobuhvatnu istinu, generacijama i generacijama.

distrofija predubedjenja jugoslavija

U toku čitanja romana „Distrofija predubeđenja“ mene kao čitaoca određenih sfera interesovanja, najviše je zainteresovala suštinska opasnost od suočavanja sa istinom ljudi koji su jako dugo bili u zabludama. Vođeni u životu predrasudama, ljudi teško ili nikako ne mogu prihvatiti novu istinu, što često može imati tragičan ishod. Zato se sa takvim ljudima mora ophoditi pažljivo i obazrivo, postupno ih upoznavati i usmeravati.

Razbiti nekome iluzije naglo, nije niti obzirno niti poželjno, jer ljudsko biće, kao i njegova zabluda, jeste kao staklena figurica, osetljivo i krhko. Ne bi li se ispravno postupilo sa ovakvim ljudima, neophodno je da sama okolina najpre bude ta koja ne pati od predrasuda, već je nepristrasna i ima istančano znanje da ovakvom tipu ljudi priđe sa prave strane. Distrofija, postepeno odumiranje –  samo značenje ovog medicinskog izraza, dovoljan je dokaz za opravdanost i simboliku samog naslova romana „Distrofija predubeđenja.

 

INTRIGANTNA AVANTURA

 

Iako je neosporno da je roman „Distrofija predubeđenjaduboko filozofski roman sa galerijom psihološki složenih likova i situacija, Gordana Zdjelar svojim spisateljskim umećem i sigurnom rukom čitaoca vodi u intrigantnu avanturu po starim beogradskim stanovima, gde se osećaju mirisi i vide tamne boje nekih prošlih vremena. Zadiremo duboko u tajne predratnih beogradskih porodica koje se prenose i preslikavaju u novim generacijama.

Gordana svojim likovima iz romana „Distrofija predubeđenja“ ne daje linearne uloge, već ih vrti i okeće kroz vremenske okvire. Događaji su isprepletani poput najkomplikovanijeg mornarskog čvora. Ovakav narativni izraz daje zanimljivost, inrigantnost, neizvesnost, pa čitalac ima osećaj da se nalazi usred jedne velike avanture.

Kroz tu avanturu vodi ga sama glavna junakinja Gabrijela, kojoj je Gordana dala i ulogu naratora. Pred Gabrijelu je time postavljen ozbiljan zadatak – zainteresovati čitaoca da zajedno sa njom pronikne u davno smišljene intrige, razotkrije tajne svog porekla i konačno dođe do istine. Na višem nivou, suštinski, da doprinese toj distrofiji zabluda kako bi atrofirala sva predubeđenja, a na najvišem nivou da postigne svoj lični mir i profesionalnu afirmaciju.

Roman „Distrofija predubeđenja daje i celokupnu društvenu situaciju vremena u kom žive njegovi protagonisti. Kroz njihove likove, Gordana Zdjelar posredno govori o degradaciji osnovnih društvenih vrednosti. Poštenje, moral, profesija su u generacijskom sunovratu. Nove generacije koje se rađaju su obeležene i zatrovane zabludama i  krizama svojih predhodnika. Na globalnom nivou dobijamo patološke generacije, sveprisutni sebičluk i deformisanu svest o životu u kom za njih sve mora biti sad i odmah, dobijamo ovisnike, samoubice, generacije bez vere.

No, ipak, kao što kaže Ciceron:

„Svaki čovek greši, a samo nerazuman ostaje u svojoj zabludi.  Nema ničeg otmenijeg i cenjenijeg od vernosti. Vernost i istina najsvetlija su savršenstva i darovi ljudske duše.”

Roman „Distrofija predubeđenja“, Gordane Zdjelar je roman o ljubavi. Roman o priznavanju ljubavi. O neomalovažavanju ljubavi. O spomenuku ljubavi. O Gabrijeli Janicki, ženi koja je beli golub sa maslinovom grančicom, koja je našla snage da oprosti i znala da pronađe i ponese istinu sa nadom da će je predati svojim budućim generacijama.

„Sve će proći, samo će istina ostati. ”

Fjodor Dostojevski

REČ PISCA 

„Ceo roman „Distrofija predubeđenja“ u potki ima vreme koje je obeležilo generacije od šezdesetih godina do naših dana, a koje predstavlja buran istorijski period sa krupnim političkim, socijalnim i moralnim promenama.

Ova priča je zamišljena kao krajnje sažeta, pitka ali duboka, sa radnjom čija je namera da drži pažnju čitaoca do samog kraja, da se čita u jednom dahu ali da pogodi kao bomba, da nam dugo ostane u svesti i tera nas da postavljamo sebi krupna i nimalo laka  pitanja, ali pitanja koja nas menjaju i inspirišu da postanemo bolji.“

Gordane Zdjelar

Manjini naslovi logo

Preporuka: Holandska kuća

 

Vrh strane