Elif Šafak
„Četrdeset pravila ljubavi“ je roman o četrdeset pravila lutajućeg derviša Šamsa, mistika i filozofa, koje on tumači kao osnovne principe duhovnosti i ljubavi. On kroz svoju filozofiju razdvaja religioznost od duhovnosti. Šams godinama luta Istokom, tragajući za srodnom dušom, koja bi razumjela njegovo fiozofsko shvatanje duhovnosti.
Voleti u tišini u romanu „Četrdeset pravila ljubavi“
Ovaj predivni roman „Četrdeset pravila ljubavi“ prati dvije radnje, dvije grupe likova, dvije epohe – sadašnje vrijeme, čiji su predstavnici Ela sa svojom porodicom i Aziz Z Zahar sa svojim romanom ,,Slatko bogohuljenje” i 13. vijek, čiji su predstavnici sufijski pjesnik Rumi i lutajući derviš Šams iz Tabrizija, koji su likovi Azizovog romana.
„Četrdeset pravila ljubavi“ je roman o četrdeset pravila lutajućeg derviša Šamsa, mistika i filozofa, koje on tumači kao osnovne principe duhovnosti i ljubavi. On kroz svoju filozofiju razdvaja religioznost od duhovnosti. Šams godinama luta Istokom, tragajući za srodnom dušom, koja bi razumjela njegovo fiozofsko shvatanje duhovnosti.
Na tom putu sreće razne profile ljudi. Bilo da su dobri ili loši, on u ljudima traži samo ono što je dobro, podstičući u razgovorima da to dobro preovlada. Svi ti ljudi su likovi ovog romana i od Šamsa na poklon dobijaju po jedno pravilo ljubavi, koje kao da je pisano za njih, bilo da je osoba ubica, gubavac, prostitutka, gospodar, pijanica, profesor, filozof, učenjak ili mudrac.
Na tom putu, njegova prozorljivost ga dovodi do Rumija u kome pronalazi dušu koja upotpunjuje njegovu (citiram: ,,Pronađite onog ko će biti vaše ogledalo.“). Rumi je istaknuti učenjak, uvažavan od strane ljudi i vlasti. Poslije susreta sa Šamsom, on se mijenja.
Njihov prvi razgovor je vođen iza zatvorenih vrata i trajao je četrdeset dana. Iz te sobe Rumi izlazi potpuno promijenjen, što se ne dopada njegovoj porodici, okolini i većini njegovih pristalica. Tada oni shvataju da na neki način moraju da udalje Šamsa, prvenstveno od Rumija, a time i iz svojih života i sredine u kojoj žive.
S druge strane imamo savremeno doba i Elinu priču, koja se uglavnom sastoji od prepiske sa piscem knjige ,,Slatko bogohuljenje”, Azizom. On je tim svojim romanom i prepiskom sa Elom uzburkao učmalost njene svakodnevnice.
Elif Šafak je savršeno osmislila ovaj roman, gdje svako poglavlje nosi ime lika koji ga pripovijeda. Svi ti likovi pričaju priču iz svog ugla gledanja. To daje priči vjerodostojnost, zanimljivost i lični pečat te osobe.
O ovom romanu se može još mnogo pisati, jer je vanvremenski, slojevit, složen i pun mudrosti. Ovo nije običan roman, već duboka studija o ljudskom biću, dobrim i lošim osobinama, o ljudskom egu. Zbog toga je suština pravila u prevazilaženju ljudskog ega.
Ako budete čitali ovaj roman, pripremite obilježivače, svesku i koncentraciju, a možete i kolače
Marijana i ja, ne samo da smo čitale u isto vrijeme knjigu (450 km razdvojene), već smo i ovaj osvrt zajedno sastavile u toplini njenog čitalačkog kutka.
U nastavku otkrivamo (svih 40 pravila možete pročitati na sajtu Atma.hr) prva tri bezvremenskih pravila duhovnosti i ljubavi, inspiriranih sufizmom, odnosno Rumijevom mudrošću koje nalazimo u knjizi “Četrdeset pravila ljubav”:
Prvo pravilo: To kako doživljavamo Boga izravan je odraz toga kako doživljavamo sebe. Ukoliko pomisao na Boga u nama izaziva strah i krivnju, to znači da iz nas izvire puno straha i krivnje. Ako Boga doživljavamo kao punog ljubavi i suosjećanja, mi smo isti takvi.
Drugo pravilo: Put do istine putuje se srcem, a ne glavom. Srce nam treba biti glavni vodič! Ne um. Srcem se suočavamo sa svojim egom, izazivamo ga i u završnici nadvladavamo. Upoznavanje vlastitoga ega dovodi nas do upoznavanja Boga.
Treće pravilo: Baš svaki čitatelj svete spise shvaća na različitoj razini i to onoj koja odgovara dubini njegovog razumijevanja. Postoji četiri razine uvida. Prva razina je vanjsko značenje i to je ono s čim se većina ljudi zadovolji.
Sljedeća razina je unutarnja razina. Treća je unutarnja razina unutarnje razine. A četvrta je razina toliko duboka da se ne može riječima iskazati i zbog toga mora ostati neopisana.
O piscu Elif Šafak (preuzeto sa sajta
Laguna)
Elif Šafak je nagrađivana književnica britansko-turskog porekla. Objavila je 19 knjiga, od kojih 12 romana, uključujući i poslednji The Island of Missing Trees, koji se našao u užem izboru za nagradu Costa.
Njena dela prevedena su na 55 jezika i nalaze se na listama bestselera širom sveta. Roman „10 minuta i 38 sekundi na ovom čudnom svetu“ bio je u užem izboru za Bukerovu nagradu i Ondačijevu nagradu Kraljevskog književnog društva; knjiga je izabrana i za Blekvelovu knjigu godine.
Roman „Četrdeset pravila ljubavi“ je proglašen za jedan od 100 romana koji su oblikovali svet po izboru Bi-Bi-Sija. Šafakova je doktorirala političke nauke i predavala na univerzitetima u Turskoj, SAD i Velikoj Britaniji, uključujući Koledž Svete Ane na Oksfordu, gde je počasni profesor.
Šafakova je saradnica i potpredsednica Kraljevskog književnog društva, a Bi-Bi-Si ju je uvrstio među 100 najuticajnijih i najinspirativnijih žena.
Članica je Saveta za kreativnu ekonomiju Svetskog ekonomskog foruma i jedan od osnivača Evropskog veća za spoljne odnose (ECFR). Kao borac za ženska prava, prava LGBTQ+ populacije i slobodu govora, Elif Šafak je inspirativan javni govornik, i dvaput je bila govornik na konferenciji TED.
Elif Šafak objavljuje tekstove u mnogim velikim listovima širom sveta, a nosilac je i ordena Viteškog reda umetnosti i književnosti. Godine 2017. medijska kuća Politiko uvrstila ju je među dvanaestoro ljudi „koji ulivaju preko potrebni optimizam“.
Bila je u žiriju brojnih književnih nagrada i predsednik žirija književne nagrade Velkom, kao i nagrade PEN/Nabokov. Nedavno je nagrađena međunarodnom književnom nagradom Haldour Laksnes za doprinos „obnovi umetnosti pripovedanja“.
Piše Slađana Rupar
