Bečki roman

25/01/2025

BEČKI ROMAN

Dragan Velikić

 

„U Bečkom romanu Dragan Velikić kaže: ‘To što smisao izmiče ne znači da ne postoji.’ To je tačno. Izmakli smisao i dalje postoji, ali ga treba razotkriti. Pa i vratiti. Između redova, smisao ljudskih kretanja postaje vidljiv. A život nije istinski vidljiv bez književnosti. Međutim, potrebna je prava književnost. Bečki roman je upravo to. Pomoću ovog romana ljudske, neljudske, pa i pravničke igre postaju nešto što vidimo kao deo svog života.“
– Tibor Varadi

Odavno nisam, ima tome možda i 2 godine, pročitala roman koji me je potresao ovako kao Bečki roman. Bes, tuga, nemoć, želja da nekog dobro prodrmam kako bi se probudio, da vrisnem kao i glavni junak Pavle: „JE L VIDIŠ!!!???“.

knjiga becki roman citat 1
Naizgled sve počinje od jedne obične torte kojom je Pavle, mladi, perspektivni psihijatar bečke Centralne bolnice, navodno namerno otrovao nekolicinu svojih kolega. Od tog trenutka pa nadalje ispod ovog mladog čoveka otvara se ambis iskrivljenog i manipulativnog pravosudnog sistema „uređenog“ austrijskog društva koje skida masku od šarenih kolača. Otplesa čuvena „austrijska pravda“ u ritmu tročetvrtinskog takta bečkog valcera.

Padaju maske i Pavlovih roditelja, oca Andreja koji duboko veruje da je Austrija obećana zemlja i majke Olge koja odavno zna da to nije tačno ali bira da ćuti i vrati se u Srbiju. Ljulja se stabilni trougao Andrej-Pavle-Olga i počinje da pluta po beskrajnoj ravni sačinjenoj od svih grešaka i pogrešnih odluka koje su doneli u svom životu ovo troje ljudi.

To što je Pavle anatemisan manje boli nego tragedija koja ga je zadesila zbog prećutkivanja i raznih podrazumevanja od strane sopstvenih roditelja. Slika ove porodice dugo će mi ostati u mislima – takvu moć ima Velikićevo maestralno definisanje kako društvenih tako i socijalnih, emocionalnih, porodičnih odnosa.Kako Pavle da objasni nekome šta se sve dešavalo u dve godine a da je siguran da će ga razumeti? Da je bio nesrećno zaljubljen, anatemisan, da je upao u zamku sudskog procesa iz kog nikako nije mogao izaći kao pobednik, bar ne u stvarnom životu? Kako objasniti razloge zašto mu je iza svakog ćoška postavljena zamka te mu je onemogućen povratak u normalni život?
RAČUN
Gradio je u državi koju nije sam odabrao akademski život, status i ugled. Oduzela mu ga je ta ista država ne plativši račun. Ruku na srce i roditelji su pobegli od stola ostavivši Pavla da on plati pozamašan kafanski ceh.

Otac u svoju sopstvenu iluziju, lični mir i nepokolebljivo verovanje sistemu, u odbijanje da vidi. Majka u svoje podrazumevanje odnosa sa sinom gde razgovor nije potreban. Nije potreban?!

Pa pobogu kakva je to majka!? Zar nije videla da njenom sinu treba ohrabrenje i da su njegove tišine strah deteta koje misli da je razočaralo roditelja.Zar nije mogla da se suprotstavi svom bivšem mužu ako je videla u kakav ponor njegovo slepo verovanje gura njihovo zajedničko dete? Naravno da je mogla … ne, morala je, ali eto … nije! Eto, baš tako joj je sve potaman dok gazi preko gomilica očaja i problema, skrivenih strepnji, tajni i istina koje je lako gurnula pod tepih.
knjiga becki roman citat 2
ŠTA TO MENE BOLI?
Nije mene toliko zabolela priča o manipulativnom državnom sistemu pravosuđa, niti licemerje Evrope. Ni  stigmatizovanje onih drugačijih iako se naširoko i nadugačko godinama blati Srbija koja različitosti osuđuje, a svet je zaboga tooooliiiiko napredan u odnosu na „srednjevekovna balkanska shvatanja“.

Ne, mene je zaboleo jad ove porodice, emocionalna beda, glupoća i gluvoća ovog tzv. oca i ove tzv. majke koji su stvorili jedno nevino biće kom nisu pružili ništa. Još gore, ništa mu nisu dali osim golog života a u svojim iskrivljenim svatanjima gajili su iluziju da mu pružaju svet na dlanu.

E, to jeste bol, to jeste bes od koga stežem zube, to jeste veliki kamen spoticanja zbog koga ne možemo dalje dok ga ne sklonimo s puta. Ni kao pojedinci niti kao društvo. Samo se osvrnite oko sebe svaki dan – i imate uživo
Bečki roman, je roman o koncentrovanom zlu.

„Kao što Džozef Koten na početku hladnog rata na autentičnim lokacijama razorenog Beča u Trećem čoveku rešava misteriju nestanka Orsona Velsa, tako i glavni junaci Velikićevog romana sklapaju mozaik zavere koja je dovela do hapšenja njihovog sina, uglednog bečkog psihijatra. Zavere, koja otkriva duboko potisnute porodične tajne. Porodični košmar je ‘poziv ocu da uđe u dušu rođenog sina’ i s lica odbaci usiljeni osmeh čoveka s Balkana’.“
– Janko Baljak

Preporuka  Crveni krovovi

Vrh strane